Kakva je pravilna prehrana mačke? | 2. dio

Prirodna prehrana, uključujući instinktivnu ili prehranu predaka, temelji se na hranjenju kućnih ljubimaca u skladu s njihovim fiziološkim potrebama i metaboličkim mogućnostima ili sklonostima, umjesto na jednostavnom ispunjavanju regulatorne definicije prirodne hrane za kućne ljubimce.

 

Instinktivna prehrana temelji se na fillozofiji hranjenja kućnih ljubimaca prema njihovim urođenim preferencijama, uz pretpostavku da će životinje same birati hranu kako bi zadovoljile svoje prehrambene potrebe. Prehrana predaka temelji se na filozofiji hranjenja kućnih ljubimaca prehranom sličnom evolucijskim precima, uz pretpostavku da je takva prehrana usklađena s fiziološkim potrebama i metaboličkim mogućnostima životinja. Bez obzira na filozofsku osnovu, i instinktivna i prehrana predaka, obično sadrže veće koncentracije proteina i niže ugljikohidrate od većine suhe hrane za kućne ljubimce na tržištu. Ne postoje regulatorne definicije instinktivne ili prehrane predaka; stoga se hranjivi sastav komercijalnih proizvoda - hrane za kućne ljubimce možda neće točno primijeniti na instinktivne ili prehrambene filozofije predaka.

Studije o preferiranom profilu makronutrijenata domaćih mačaka ukazuju na to da instinktivna prehrambena sklonost domaćih mačaka (koja se također podudara s koncentracijom makronutrijenata u prehrani predaka) jako podsjeća na hranjivi sastav mačaka u divljini.

Prirodna prehrana divljih mačaka sastoji se prvenstveno od malih sisavaca, ptica, riba, gmazova i beskičmenjaka, s profilom makronutrijenata od 52% proteina, 46% masnoća i 2% ugljikohidrata.

Mačke su obvezni mesožderi. To znači da moraju imati meso da bi preživjele, za razliku od svejeda psa koji može preživjeti na širokoj raznolikosti hrane. Mačke imaju relativno kratak probavni trakt s manjim želucem u usporedbi sa psima (i ljudima). Mačja jetra su također lakša i mnogo jednostavnija od jetre psa. Budući da im nedostaju esencijalni enzimi i aminokiseline, one jednostavno nemaju sposobnost dobro probaviti druge izvore hrane, poput biljnih tvari ili voća.

Zdravlje vaše mačke ovisi o tome da li konzumira sastojke u hrani koji odgovaraju mačkama. Također je jednako važno da vaša mačka ne bude izložena neprikladnim sastojcima koji bi dugoročno mogli biti za nju toksični.

 

PROTEINI

Prema AAFCO-u odrasle mačke mogu preživjeti s 26% proteina, dok mačićima i mačkama u laktaciji treba 30%. Međutim, miš npr. ima oko 55% proteina, pa će im zasigurno veći sadržaj proteina omogućiti da napreduju, a ne samo da prežive.

Što se preporučuje:

Potražite cjelovite izvore proteina, poput cjelovite piletine, puretine, jaja ili ribe. Najbolji izvori su od životinja koje bi mačka mogla sama uloviti, s omjerom aminokiselina koji odgovara mačjim bubrezima. To znači piliće, pure i druge male ptice s povremenim jajima i ribom.

"Obrok" (eng. meal) znači da su masnoća i voda iz proteina uklonjeni i obično je zadovoljavajući izvor proteina, jer je koncentriraniji, ali pripazite da je navedena životinja koja je izvor.

Što treba izbjegavati:

Bilo koje nespecifično meso: posebno nusproizvode koji mogu sadržavati bilo koji oblik životinjske tvari (tj. kožu, krzno, organe, itd.) i ostatke tvari iz prerade koji su nezdrav izbor.

Mesni nusproizvodi: osobito ako je navedeno kao početni sastojak izvora mesa, izbjegavajte da biste osigurali dugoročno zdravlje kućnog ljubimca.

Naime, iako AAFCO definicija "nusproizvoda" (eng. by-product) može sadržavati dobre sastojke kao što su unutarnji organi, proizvođačima hrane za kućne ljubimce također je dozvoljeno da uključe sve, od bolesnih životinja u klaonicama, eutanaziranih životinja, pa do bezvrijedne hrane kojoj je istekao rok trajanja. Budući da nema dosljednost, najbolje je izbjegavati ovaj izvor proteina.

EU pak postavlja stroga pravila koja reguliraju uporabu sastojaka, tako da sastojci životinjskog porijekla koji NISU dopušteni u hrani za kućne ljubimce uključuju:

• bilo koji sastojak životinje koja nije prošla veterinarske inspekcije kao prikladne za prehranu ljudi u vrijeme klanja; te
• otpadne proizvode, životinje stradale na cestama, bolesne životinje, itd.

 

MASTI

Iako AAFCO postavlja minimalne potrebe za masnoćom na 9%, miš bi bio oko 23%. Oko 15% masti dobar je kompromis.

Što se preporučuje:

Izvor masti trebao bi biti od određene životinje.

Što treba izbjegavati:

Goveđi loj: jeftin i neprobavljiv izvor masti za mačke.

Životinjsku masnoću: mast dobivena iz sumnjivih izvora, što između ostalih toksina može uključivati eutanazirane životinje i lijekove koji se koriste za njihovo ubijanje (ne vrijedi za hranu proizvedenu u EU).

Biljne masti poput lana i ulja šafranike: mačke ih ne mogu pretvoriti u odgovarajuću masnu kiselinu.

 

UGLJIKOHIDRATI

Mačji prirodni plijen poput miša bio bi oko 3% ugljikohidrata. Mačke zapravo imaju malo metaboličkih potreba za ugljikohidratima i ne mogu pretvoriti ugljikohidrate u energiju, onako kako to mogu psi i ljudi.

Što se preporučuje:

Prema istraživanjima, najprikladnija žitarica za mačke je riža, a najprikladniji oblik za rižu su rižine mekinje. Rižine mekinje povećavaju prehrambenu potrebu za taurinom u mačaka, pa je potrebno višu koncentraciju prehrambenih taurina (> 0,05%) uključiti u hranu koja sadrži rižine mekinje.

Ukoliko proizvod sadrži žitarice, preporučuje se riža, s time da bi trebala biti navedena nakon izvora proteina na popisu sastojaka.

Što treba izbjegavati:

Pšenica i soja: poznati alergeni za mačke.

Pšenična vlakna: poznati nadraživač za mačke.

Kukuruz: dokazano ima više bioraspoloživih proteina od ostalih žitarica, ali je i dalje manje prikladan od izvora mesa.

Kukuruz i soja također imaju vrlo dobre šanse da budu genetski modificirani. Procjenjuje se da je do 80% ne-ekoloških usjeva kukuruza genetski modificirano. Niti jedan od ovih usjeva nije dugoročno proučavan zbog utjecaja na ljude, a još manje na mačke.

Krumpir i batat: trenutno nema objavljenih istraživanja o učincima novijih izvora ugljikohidrata, poput krumpira ili batata, na mačke. Dok proizvođači ne pokažu da su ovi sastojci sigurni, vjerojatno je najbolje da ih izbjegavate.

Gluten: mnoge formule imaju gluten kao izvor ugljikohidrata, kao i proteina. Pšenični gluten se uglavnom koristi za povećanje broja sirovih proteina, bez dodavanja više mesa (meso je skupo za proizvođače). Zapravo, kada vidite dijelove "mesa" u hrani niske kvalitete, to su često samo komadići pšenićnog glutena.

Šećer: dodaje se u raznim oblicima kao sredstvo koje pomaže u postizanju smeđe boje tj. kako bi sastojci mesa ili umaka izgledali bolje radi manipulacije ljudima da kupuju određenu hranu; može se smatrati nutritivno nepotrebnim dodatkom mačjoj hrani i s vremenom je vjerojatno štetan.

 

VODA

Voda je jedna od šest esencijalnih hranjivih tvari koje vaša mačka treba da preživi, mada bi se moglo reći da je možda i najvažniji hranjivi sastojak. To je zato što voda čini otprilike 80% tijela vaše mačke. Čak i mali deficit u količini vode koju vaša mačka konzumira može napraviti veliku razliku u zdravlju vaše mačke.

Iako postoje mnoge razlike između izvornih predaka (koji žive u pustinji) i mačaka koje trenutno držimo kao kućne ljubimce, jedna stvar koja se nije promijenila je sposobnost naših domaćih mačaka da proizvode snažno koncentrirani urin, kao i slab nagon žeđi kod mnogih mačaka.

Sposobnost mačke da koncentrira mokraću omogućuje joj preživljavanje na malim količinama vode.

Mačke koje troše malo vode mogu lako postati dehidrirane što dovodi do raznih problema. Mačke koje ne ostanu hidratizirane mogu patiti od bolesti mokraćnog sustava, uključujući bolesti bubrega i donjih mokraćnih putova, koje mogu biti prisutne u mnogim oblicima. Česta je upala mjehura (cistitis); mogući su kamenci u mokraćnom mjehuru koji mogu dovesti do po život opasnih začepljenja uretre, osobito u muških mačaka.

Mačkama u usporedbi s psima treba relativno manje vode po kilogramu tjelesne težine.

Opće pravilo kaže da su potrebe za vodom u ml jednake kalorijskim potrebama u kcal.

Tipične preporuke su da mačka dnevno treba oko 50 ml vode po kg tjelesne težine, to znači 200-250 ml dnevno za mačku tešku 4-5 kg. Ovaj se zahtjev za vodom može pokriti unosom "slobodne vode" iz tekućina i hrane ili iz "oksidacijske vode" koja nastaje metabolizmom (1 g proteina, škroba ili masti daje nešto manje od 0,4 g, 0,6 g i 1,1 g vode).

Suha hrana za mačke obično sadrži oko 10% vode. Većina konzervirane mačje hrane sadrži između 68 i 78 posto vode. Kada mačke jedu suhu hranu, gotovo sva voda mora dolaziti iz izvora koji nisu njihova hrana, dok prehrana samo konzerviranom hranom može osigurati oko dvije trećine mačjih potreba.

Prirodna hrana mačaka - tj. plijen poput malih sisavaca i ptica - sadrži oko 70% vode. S dnevno unesenim 200-250 g hrane (što odgovara prosječnoj energetskoj potrebi), 70% potrebe za tekućinom već je pokriveno unosom hrane - bez uzimanja u obzir dodatne "metaboličke vode". Ako mačka jede mokru hranu koja sadrži 80% vode (opet uz prosječnu potrebu od 250-300 g), potreba za tekućinom može se gotovo u potpunosti pokriti.

Kako konzervirana mačja hrana ima mnogo veći sadržaj vode od suhe hrane, hraneći se mokrom hranom, vaša mačka zapravo konzumira vodu u svojoj hrani. Ako vaša mačka ne želi piti vodu, jedna od mogućnosti kojom možete povećati potrošnju vode je da je djelomično hranite mačjom hranom iz konzerve.

Premda biste uvijek trebali osigurati da vaša mačka ima lak pristup svježoj vodi za piće s više postaja za piće, mješovito hranjenje sa suhom i mokrom hranom jednostavan je i lak način da maksimizirate unos vode kod svoje mačke.