Izloženost toksičnom okolišu i zdravlje | 1. dio

Tužna stvarnost je da živimo u vrlo zagađenom, toksičnom svijetu. Teški metali, otrovne plijesni, plastika i kemikalije vrebaju na nas na više mjesta nego što možemo zamisliti.

Često su tragovi da je naš sustav preopterećen toksinima suptilni. Može proći duže vrijeme dok se očiti znakovi toksičnog preopterećenja ne pojave – zbog čega je ključno naučiti znakove toksičnosti u ranoj fazi.

Na primjer, osjećate li da su vam određeni mirisi izrazito jaki i nepodnošljivi? Primjerice parfemi i ispušni plinovi? Ili možda osvježivači prostora?

Ako osjetite da ste osjetljivi na ove vrste mirisa, to može biti znak da je vaše tijelo preopterećeno toksinima iz okoliša. Vaš imunološki sustav vas zapravo počinje upozoravati da se vaša unutarnja "bačva" puni toksinima i počinje vam stvarati probleme. Kada se ova "bačva" napuni, mnogo aspekata vašeg tijela neće više dobro funkcionirati. Mikrobiom će se poremetiti, vaši mitohondriji neće više raditi tako dobro, a možete dobiti oštećenje gotovo svakog organa - može utjecati na vaš mozak, srce, crijeva…

Jedini način da se zaštitimo jeste da se informiramo o toksinima u našem okruženju i o mjestima na kojima je vjerojatno da smo im najviše izloženi, tako da možemo donijeti informirane odluke za naše zdravlje. Iako je možda obeshrabrujuće znati s koliko se toksina borimo, važno je da se fokusiramo na one stvari koje možemo učiniti da bismo ostali zdravi.

Kada govorimo o mitohondrijima — osjetljivim staničnim organelama koje sadrže respiratorni lanac, osiguravaju staničnu energiju i mjesto su biosintetskih putova, pokazuje se da su sve više osjetljiviji na široku lepezu zagađivača okoliša.

Štetni učinci zagađivača zraka, uključujući lebdeće čestice (engl. Particulate Matter, PM), na središnji živčani sustav zabilježeni su u epidemiološkim studijama, studijama na životinjama i post-mortem studijama. Oksidativni stres i upala uzrokovana izlaganjem PM-u povezani su s pogoršanjem zdravlja mozga.

Osim zagađivača zraka, druge kemikalije poput teških metala, pesticida i mikroplastike sposobne su izazvati oštećenje mitohondrija. Mitohondrijska disfunkcija glavni je izvor stanične patologije i često je rani događaj u procesu bolesti neurodegeneracije.

Neki toksini iz okoliša koji utječu na funkciju mitohondrija epidemiološki su povezani s Parkinsonovom bolešću (PD) i Alzheimerovom bolešću (AD), a ponekad je utvrđeno da kod životinja izazivaju neurodegeneraciju.

Velik broj otrovnih tvari iz okoliša, uključujući teške metale poput olova i arsena, kao i pesticidi poput klorpirifosa (CPF), diklordifeniltrikloretan (DDT) i parakvat (PQ), naširoko su prepoznati kao mitohondrijski otrovi i, posebno, kao neurotoksini.

Sve veći broj studija podupire vezu između izloženosti okolišu i neurološke toksičnosti kod ljudi. Općenito je prihvaćeno da je geneza bolesti i AD i PD vjerojatno multifaktorska, s genetskim i okolišnim čimbenicima.

Da bi tijelo moglo pravilno funkcionirati potrebno je provesti program detoksikacije.

Ali nema smisla raditi program detoksikacije ako nastavite unositi toksine u vaše tijelo.

Gdje ćete početi?

Počinjete zaustavljanjem izloženosti toksinima.

Toksine možemo dobiti iz različitih mjesta. U nastavku teksta navodimo samo neke od njih.

VODA – osim vodoopskrbe i puno naših kućnih vodovodnih sustava vrlo su bogati olovom, zbog olovnih cijevi koje se koriste. Osim toga, ne može se sa 100%-tnom sigurnošću isključiti istjecanje kemikalija u vodu za ljudsku potrošnju. Možete prvo početi s vodom koju pijete i koristiti sustave za filtriranje vode, poželjno i za cjelokupnu potrošnju vode (ne samo za piće).

ZRAK - statistike pokazuju da je zapravo naš unutarnji zrak mnogo zagađeniji od našeg vanjskog zraka. Možete koristiti sustave za filtraciju zraka, HEPA filtere zraka, ili jednostavno samo pazite da ne kupujete one vrste proizvoda koji sadrže pr. formaldehide (premazi namještaja i podova) i organofosfate (usporivači gorenja u odjeći, madracima, podnim oblogama, itd.).

PROIZVODI ZA OSOBNU NJEGU - naša koža je ogroman organ i stvarno dobro upija sve što nanesete na nju. Možete koristiti "clean" proizvode. Ovdje vam od pomoći može biti javno dostupna baza podataka Radne skupine za okoliš (eng. Environmental Working Group, EWG) - EWG-ov Skin Deep na poveznici: https://www.ewg.org/skindeep/ da provjerite da li su vaši proizvodi za osobnu njegu sigurni, ovdje možete potražiti clean kozmetičke proizvode, a također i proizvode za čišćenje kuće, što je još jedan izvor toksina.

HRANA – najveći izvor teških metala je zapravo riba. Na poveznici: https://www.ewg.org/consumer-guides/ewgs-consumer-guide-seafood možete naći EWG-ov potrošački vodič za plodove mora sa popisom sigurnije ribe za jelo i one koju treba izbjegavati. Međutim, pokazalo se da se redovitom konzumacijom sigurnije ribe ipak dosežu visoke koncentracije vrlo otrovnih spojeva, žive i arsena. Stoga je, za osobe koje jedu ribu, preporuka da jedu samo divlje ulovljenu ribu, jer riba iz uzgoja, zbog hrane kojom ju hrane, a koja je bogata mnogim toksinima, koncentrira te toksine.

Također, riža uzgojena konvencionalnom metodom, u vodi koja ima visoku razinu arsena, preuzima arsen, pa jedući ovu rižu imamo visoke razine arsena.

Prerađena hrana sadrži mnogo različitih vrsta otrovnih sastojaka, primjerice karagenan i stabilizatore, MSG, različite nusproizvode natrija, i dr.; sve to zapravo može smanjiti zdravlje naših crijeva i pojačavati upalu u tijelu.

Studije ukazuju da i umjetni zaslađivači mogu imati toksične učinke na tijelo.

Osim toksina u samoj hrani, pakiranje, transport i distribucija hrane, te skladištenje hrane ima ogroman utjecaj na sveukupnu količinu toksina u hrani koju konzumiramo.

Pokušajte kupiti što više cjelovite organski uzgojene hrane – svježeg voća i povrća. Što više kupujete zapakiranu hranu, konzerviranu hranu, gotovu smrznutu hranu, više povećavate svoju izloženost različitim toksinima koji neće blagotvorno djelovati na vaše zdravlje. Ukoliko je ipak kupujete, onda kupujte onu koja je pohranjena u staklu a ne u plastici. Budite oprezni i pročitajte sastojke na hrani koju kupujete. Koristite organski uzgojenu hranu, pravilno uskladištenu, ali i pravilno pripremljenu.

POSUĐE I AMBALAŽA - ponekad u glazuri posuđa koje koristite za kuhanje može biti olova koje se otpušta u vašu hranu ili pak koristite plastično posuđe za spremanje hrane gdje se plastika također otpušta u vašu hranu.

Neovisno o tome da li je hrana organska ili ne, pakiranje iste u plastičnu ili metalnu ambalažu nosi sa sobom zdravstvene rizike – jer je i limenka iznutra obložena plastikom s bisfenolom A koji se otpušta u hranu.

Čak i organski uzgojena hrana, ako je kuhate na neljepljivom (non-stick) premazu koji koristi PFOA - unosite PFOA u svoje tijelo.

ALKOHOL – vrlo toksičan za naše tijelo; utječe na mikrobiom crijeva i koliko dobro mikrobiom može podržati naš imunološki sustav i naše puteve detoksikacije – on je direktan otrov za našu jetru.

Sve ovo malo po malo dovodi do značajne izloženosti toksinima s kojima se vaše tijelo ne može više nositi. Stoga, prvo morate smanjiti ono što dolazi, a zatim pomoći toksinima da izađu iz vašeg tijela, o čemu ćemo govoriti u slijedećem postu. Detoksikacija zapravo može biti štetna - ako to ne radite na pravi način!

Razumijevanje utjecaja toksičnosti i poduzimanje odgovarajućih koraka za smanjenje dnevne izloženosti i poboljšanje eliminacije otrovnih tvari bitni su i kritični dijelovi u pristupu vašem zdravlju.

Naše tijelo ima ogromnu sposobnost iscjeljivanja ako mu samo damo priliku, a dati mu priliku znači

unos hranjivih tvari

i

izbacivanje toksina.